„Trebinje nije samo simpatičan grad s ugodnom klimom i dobrom hranom, ovo je mjesto mjesto bogatog kulturno-istorijskog naslijeđa koje nastojimo promovisati kroz razvoj kulturnog turizma“, ističe Ivana Grujić, direktorica Muzeja Hercegovine, s kojom smo razgovarali o projektima prekogranične saradnje u okviru programskog perioda 2021–2027.

Muzej Hercegovine u Trebinju učestvuje u prekograničnim projektima InclUSivE HERITAGE i GIFTSnet koji se provode s ciljem razvoja kulturnog turizma, s fokusom na inkluzivni turizam i promociju manje poznatih kulturno-istorijskih lokaliteta. Inkluzija podrazumijeva sve kategorije društva, a prije svih lokalnih stanovnika i vlasti, kako bi svi bili uključeni u razvoj nekoliko lokaliteta koji se pojavljuju kao novi sadržaji u turističkoj ponudi Trebinja.

Kako  projekti InclUSivE HERITAGE i GIFTSnet mogu unaprijediti razvoj kulturnog turizma u Trebinju, ali i kapacitete javnih institucija, turističkih organizacija i NVO sektora?

Oba projekta se tiču razvoja kulturnog turizma i odnose se na lokalitete koji do sada nisu bili dovoljno poznati, niti ih je posjećivao veći broj turista. Razvoj kulturnog turizma u svijetu je posljednjih godina u ekspanziji i u tom smislu je veoma važna uloga ustanova kulture, poput muzeja, da usmjere pažnju lokalnog stanovništva i vlasti, ali i republičkih, odnosno entitetskih institucija, na ono što je najvažnije u jednom gradu ili mjestu i što se može promovisati.  To nije samo pitanje identiteta ili istorije, nego je važno i za razvoj zajednice, doživljaj lokalnog stanovništva i njihovo obrazovanje – da saznaju šta je to vrijedno u njihovoj sredini. Naravno, to je ujedno najvažnije i za turističku ponudu.

S druge strane, u Trebinju se trenutno paralelno odvija razvoj turizma, uz povećan broj turističkih agencija koje dolaze. Upravo u tome vidimo veliku šansu jer Trebinje je na neki način ad hoc postalo turističko mjesto i atrakcija, ali bez jasno razvijene vizije razvoja turizma. Zato smatramo da je ovo zaista jedinstvena prilika, prije svega za lokalnu zajednicu, ali i za javnu ustanovu kao što je Muzej Hercegovine u Trebinju.

Možete li pojasniti šta podrazumijevaju zelena, održiva i prirodi-prilagođena ulaganja u kulturni turizam, kao i da li će, konkretno u Trebinju, u kulturnu ponudu biti uključene i neke nove lokacije?

Kada je u pitanju razvoj kulturnog turizma kroz ova dva projekta, fokus je stavljen na inkluzivni turizam. Ta inkluzija podrazumijeva sve kategorije društva, ali prije svih lokalno stanovništvo koje do sada možda nije obraćalo pažnju na pojedine lokalitete. Dakle, fokus nije samo na određenim grupama, nego upravo na cjelokupnom stanovništvu, kako bi svi bili uključeni u razvoj lokaliteta.  Radi se, konkretno, o nekoliko lokaliteta koji se pojavljuju kao novi sadržaji u turističkoj ponudi.

To je dvorište muzeja, koje do sada nije bilo dovoljno iskorišten prostor za naše posjetioce. Svaki muzej ima stalne postavke koje se obično nalaze u glavnoj zgradi, ali naš muzej ima jedinstvenu priliku jer čitav kompleks pripada muzeju. U tom kompleksu, u dvorištu muzeja, nalaze se i ostaci arheološkog lokaliteta, kao i prostor sa kojeg posjetioci mogu posmatrati rijeku, ali i brdo Crkvinu koje se nalazi naspram grada. 

Drugi lokalitet je ljetno kino, koje smo u okviru projekta nazvali ljetna scena, jer ne želimo ograničiti upotrebu tog prostora samo na projekcije filmova. Ideja je da to bude mjesto okupljanja. Taj prostor je i ranije, do devedesetih godina, imao takvu funkciju – tu su se održavale filmske projekcije i ljudi iz Trebinja su se okupljali. Naša ideja je da se u tom prostoru organizuju i časovi u prirodi, promocije knjiga, koncerti i drugi događaji, i to ne samo u turističkoj sezoni, nego tokom većeg dijela godine. Trebinje ima takvu klimu da đaci mogu imati pojedine časove i predavanja na otvorenom, upravo na toj ljetnoj sceni koja se nalazi u okviru starog utvrđenja iz 18. vijeka.

Treći lokalitet je Mičevac – stari, ali u turističkom smislu novi lokalitet. On je istraživan i konzervisan osamdesetih godina, kada su tadašnji Zavod Bosne i Hercegovine i Muzej Hercegovine radili arheološka istraživanja i konzervaciju do 1986. godine. Nažalost, nikada nije zaživio kao turistička lokacija, iako se nalazi iznad rijeke Trebišnjice, na izlazu iz grada i vrlo blizu gradskog jezgra, na magistralnom putu prema Crnoj Gori, odnosno Nikšiću.

To je velika prilika za razvoj tog lokaliteta upravo zbog njegove pozicije. Prema istorijskim izvorima, spominje se još u 10. vijeku, dok arheološka istraživanja pokazuju da je najintenzivniji život bio u 14. i sredinom 15. vijeka. Tada se tu nalazila trgovačka, ali i carinska zona. Današnjim rječnikom rečeno, bila je na glavnom putu između Dubrovnika i zaleđa. Most Arslanagića, koji je kasnije pomjeren oko pet kilometara nizvodno, bio je mjesto prelaska preko kojeg se naplaćivala carina upravo na Mičevcu.

Na taj način, kroz ova dva projekta dobijamo najmanje tri nova lokaliteta za koje smo znali da postoje, ali kojima do sada nismo posvećivali dovoljno pažnje, ni kao lokalna zajednica, ni u turističkom smislu. Turisti ranije često nisu mogli ni fizički doći do tih lokaliteta, dok sada dobijamo priliku da ih uključimo u kulturnu i turističku ponudu grada.

Koliko je važna saradnja sa partnerima iz regije kroz ove projekte, šta Muzej Hercegovine dobija kroz razmjenu znanja i iskustava? Očekujete li, recimo, da će regionalna partnerska saradnja rezultirati većim brojem posjetitelja? 

Još jedna dobra strana evropskih, odnosno ovih prekograničnih projekata u kojima učestvujemo, je što kroz njih upoznajete partnere. Mi smo imali sreću da kroz ovaj projekat upoznamo vodećeg partnera – Javnu ustanovu Tvrđava Šibenik, koja ima dugogodišnje iskustvo u obnovi i revitalizaciji utvrđenja u Šibeniku i u stvaranju nove mreže partnera kada je u pitanju kulturni turizam.

Primjeri koje smo vidjeli u Šibeniku i kroz ovaj projekat pokazali su nam kako oni rade i kako strateški razmišljaju o narednim projektima. Njihov pristup je takav da se svaki projekat nadovezuje na sljedeći. Nijedan projekat zapravo ne prestaje, on formalno završava u administrativnom smislu, ali se aktivnosti nastavljaju i nadograđuju kroz nove projekte, što je jedan od najvećih benefita i vrijednosti saradnje s takvim partnerom.

S druge strane, kroz IPA projekat prekogranične saradnje sa Crnom Gorom upoznali smo i Muzej Polimlja iz Berana, jedan od rijetkih muzeja koji su aktivni projektni partneri, a u nekim projektima i vodeći partneri. Oni su kroz nekoliko projekata prekogranične saradnje uspjeli da arheološke lokalitete dovedu do stadijuma u kojem mogu postati turističke lokacije. To je još jedan dobar primjer kako se arheološki lokaliteti mogu razvijati, od početnog arheološkog istraživanja i konzervacije, do stvaranja lokacije koju ljudi žele posjetiti. Na taj način se istovremeno pokazuje bogatstvo kulturno-istorijskog nasljeđa i jača povezanost između partnera.

S obzirom na to da se nalazimo na Balkanu, u zemljama regiona koje u velikoj mjeri dijele zajedničku istoriju – od praistorije i srodnih kulturnih grupa, preko rimskog perioda i provincije Dalmacije, pa do srednjovjekovnog, osmanskog i austrougarskog perioda, kao i vremena bivše Jugoslavije – riječ je o kulturno-istorijski vrlo povezanom prostoru. Upravo kroz ovakve projekte partneri sve više ističu i posebnosti svojih lokaliteta, ali i ono što nam je zajedničko, često na mnogo širem prostoru nego što su današnje granice naših država.

Kako će ovi projekti doprinijeti dugoročnom razvoju kulturnog turizma i pozicioniranju Trebinja kao destinacije kulturnog naslijeđa?

Trebinje i cijela ova regija je u prethodnom periodu bila prepoznata kao mjesto bogatog kulturno-istorijskog naslijeđa, koje se može pohvaliti sa jednim od najvećih brojeva nacionalnih spomenika u Bosni i Hercegovini. Ne mislimo, pritom, samo na posljednjih nekoliko vijekova, nego i na praistorijski period, tako da se na ovom prostoru nalazi ogroman potencijal koji je još uvijek nedovoljno iskorišten. Većina lokaliteta, od kojih su neki i na UNESCO-voj listi kulturno-istorijskog naslijeđa, zapravo je prilično neafirmisana, kako među lokalnim stanovništvom, tako i među turistima koji dolaze.

Zato su ova dva projekta, ali i neki raniji projekti na području Trebinja koji su se više bavili turističkom signalizacijom, pomogli da se Trebinje počne formirati kao destinacija. Ne samo kao mjesto koje je simpatično, s ugodnom klimom i dobrom hranom – što svakako jeste i dio nematerijalnog kulturnog naslijeđa ovog kraja – nego kao destinacija u kojoj će se posjetioci zadržavati. Turisti se zadržavaju tamo gdje postoji istorija, arheologija, kulturno-istorijsko i prirodno naslijeđe.

Zbog toga, iako je fokus ovih projekata na kulturnom naslijeđu, kroz takozvanu zelenu agendu koja se provodi u svakom projektu, pokušavamo istaknuti i taj segment. Jedan od lokaliteta je Mičevac iznad rijeke Trebišnjice, koja je nekada bila najduža ponornica u Evropi. Na tom lokalitetu nećemo imati velike intervencije, osim čišćenja, ali i to je izuzetno važna intervencija. Cilj je da naučimo i naše sugrađane koliko je važno održavati lokalitete, čistiti ih i brinuti o njima. Ne moramo odmah ulagati u veliku konzervaciju ili opremanje; za početak je važno da očistimo lokalitete od rastinja i otpada i da kroz radionice koje organizujemo razvijamo svijest o tome.

S druge strane, u muzeju ćemo imati i neke površine pod lavandom, kao i na ljetnoj sceni, jer planiramo da od te lavande pravimo suvenire koji će se prodavati u suvenirnici koja se otvara kroz projekat GIFTSnet.

Sve u svemu, kada se saberu projektni koraci i zadaci koje treba ostvariti, riječ je o jednom dobrom upravljačkom planu – kako bi rekli oni koji se bave menadžmentom. U suštini, to je upravo ono što je potrebno Trebinju, ali i cijeloj našoj zemlji: da se povežu stručnjaci i da se na sistematičan način radi na valorizaciji i očuvanju kulturnog naslijeđa.