Tri su osnovne faze pregovora o pristupanju: 

    1) screening (analitički pregled zakonodavstva);

    2) pregovori (tzv. sadržajni pregovori);

    3) zaključivanje ugovora o pristupanju. 

1) Screening

Screening je analitički pregled i ocjenjivanje usklađenosti zakonodavstva države kandidatkinje s pravnom stečevinom EU-a te slijedi nakon prve međuvladine konferencije. 

Screening provodi Europska komisija, a u njemu sudjeluje država kandidatkinja.

Države članice nisu pozvane da sudjeluju u screeningu, izuzev za poglavlja 23 (Pravosuđe i temeljna prava), 24 (Pravda, sloboda i sigurnost) i 31 (Vanjska, sigurnosna i obrambena politika).

Screening se od uvođenja „nove metodologije“ u pregovore o pristupanju 2020. godine strukturira po klasterima.

Screening uključuje nekoliko koraka, a to su: 

    • eksplanatorni pregled zakonodavstva; 

    • bilateralni pregled zakonodavstva;

    • izvještavanje s analitičkog pregleda. 

Proces počinje eksplanatornim screeningom na kojem Europska komisija predstavlja državi kandidatkinji acquis EU u poglavljima koja uključuje klaster.

Nakon toga slijedi bilateralni screening tijekom kojeg država kandidatkinja predstavlja svoje zakonodavstvo te utvrđene razlike u odnosu na acquis EU-a. 

Sastanci eksplanatornog i bilateralnog screeninga se održavaju po pojedinačnim poglavljima. 

Potom Europska komisija izrađuje izvješća, a u njima daje analizu stanja i ocjenu spremnosti države za otvaranje pregovora te odgovarajuće zaključke i preporuke. Izvješća se izrađuju u suradnji s državom kandidatkinjom, a izrađuju se za cijeli klaster. Izvješće Europska komisija dostavlja državi kandidatkinji i Vijeću EU-a.

Screening je osnova za izradu pregovaračke pozicije države kandidatkinje te osnova za države članice za izradu zajedničke pregovaračke pozicije EU-a. 

Trajanje screeninga ovisi o složenosti acquisa, a uobičajeno je da cjelokupni screening traje do godinu i pol.

Iako screening slijedi nakon službenog otvaranja pregovora, u praksi su zabilježene i određene fleksibilnosti. Npr. u slučaju Crne Gore i Srbije, Europska komisija je, po odobrenju Europskog vijeća, provela screening za poglavlja 23 (Pravosuđe i temeljna prava), 24 (Pravda, sloboda i sigurnost) i 32 (Financijska kontrola) prije službenog početka pregovora, a u slučaju Sjeverne Makedonije i Albanije eksplanatorni screening je započeo 2018. kao dio priprema za pregovore. 

2) Pregovori (tzv. sadržajni pregovori)

Nakon završetka screeninga slijede pregovori koji se još nazivaju sadržajnim pregovorima. Ta faza uključuje nekoliko koraka, a to su: 

• pripremanje pozicija za pregovore; 
• vođenje pregovora na međuvladinim konferencijama; 
• privremeno zatvaranja poglavlja. 

Pregovori se od uvođenja „nove metodologije“ 2020. godine otvaraju po klasterima (šest klastera), a vode se i zatvaraju po pojedinačnim poglavljima (33 pregovaračka poglavlja).

Pozicije za pregovore pripremaju se na temelju screeninga, a pripremaju ih obje strane. 

Poziciju Vijeću EU-a uvijek prva dostavlja, odnosno na međuvladinoj konferenciji izlaže država kandidatkinja, a u njoj naznačava na koji način namjerava preuzeti i provoditi acquis EU-a, pri tome obrazlažući svoje administrativne sposobnosti. Zajedničku pregovaračku poziciju EU-a predlaže Europska komisija, a usvaja Vijeće EU-a jednoglasno.

Zasjedanja međuvladine konferencije obično se odvijaju na ministarskoj razini (šef izaslanstva) i razini zamjenika (zamjenik šefa izaslanstva). Međuvladine konferencije na ovoj razini održavaju se najmanje jednom godišnje, a ako je potrebno, mogu i češće. Pregovori su centralizirani na razini ministara, odnosno zamjenika, a za potrebe pregovora mogu se uspostaviti radne skupine. 

One djeluju pod vodstvom zamjenika i rade s jasnim zadatkom i u određenim rokovima. Međuvladine konferencije se održavaju u Bruxellesu i Luxembourgu, a sastanke vodi šef izaslanstva EU-a. Ulogu tajništva obavljaju službenici Glavnog tajništva Vijeća EU-a i službenici koje imenuje izaslanstvo države kandidatkinje.

Odluku o privremenom zatvaranju pregovora u pojedinačnom poglavlju donosi Vijeće EU-a, na prijedlog Europske komisije. Zatvaranjem zadnjeg poglavlja u klasteru i on se po automatizmu smatra zatvorenim, uz izuzetak Klastera 1 – Osnove, za koji se odluka donosi na razini klastera. 

Imajući u vidu da država kandidatkinja do otvaranja pregovora treba napraviti znatan napredak, vrijeme od otvaranja pregovora po klasteru do zatvaranja poglavlja bi trebalo biti ograničeno, poželjno na godinu dana. 

Poglavlja 23 i 24 su u „novoj metodologiji“ zadržala vrlo važnu ulogu. Ona su dio Klastera 1 – Osnove te se taj klaster otvara prvi i zatvara posljednji. Napredak u Klasteru 1 – Osnove određuje tijek pregovora i uzima se u obzir prilikom donošenja odluke o otvaranju novog(ih) klastera. Mjerila za otvaranje pregovora u Klasteru 1 – Osnove uključuju mapu puta / akcijski plan za poglavlja 23 (Pravosuđe i temeljna prava), 24 (Pravda, sloboda i sigurnost) i mapu puta / akcijski plan za reformu javne uprave.

U određivanju tijeka pregovora vrlo važnu ulogu imaju mjerila (benchmarking). 

Razlikujemo tri vrste mjerila: 

• mjerila za otvaranje pregovora (opening benchmarks), koja se utvrđuju i predlažu u fazi screeninga te se s „novom metodolgijom“ utvrđuju za otvaranje klastera;
• mjerila za zatvaranje pregovora (closing benchmarks), koja se utvrđuju na razini poglavlja i utvrđuju se u pregovaračkoj poziciji EU-a; 
• privremena (prijelazna) mjerila (interim benchmarks) se utvrđuju u Klasteru 1 - Osnove, u oblasti vladavine prava, nakon njegova otvaranja, te niti jedno poglavlje neće biti privremeno zatvoreno prije nego se ta prijelazna mjerila ispune. Nakon ispunjavanja prijelaznih mjerila utvrđuju se minimalna mjerila za zatvaranje Klastera 1 - Osnove.

Mjerila se utvrđuju jednoglasno u Vijeću EU-a, na prijedlog Europske komisije. Mjerila se mogu ažurirati, u slučaju da se u nekom od poglavlja otvore nova pitanja. 

Preuzimanje i provođenje acquisa EU-a u cjelini je obveza svake države kandidatkinje do ulaska u članstvo EU-a. Tijekom pregovora obje strane mogu, uz opravdane razloge, tražiti prijelazna razdoblja, posebne aranžmane, zaštitne klauzule i sl., a koji su vremenski i sadržajno ograničeni. 

Također, oni ne smiju narušavati konkurenciju ili utjecati na unutarnje tržište EU-a. 

Tijek pregovora i ispunjavanje preuzetih obveza države kandidatkinje prati Europska komisija, koja izvještava Vijeće EU-a i Europski parlament. Izuzetak je vanjska i sigurnosna politika u kojoj poslove izvještavanja, predlaganja i screening radi visoki predstavnik EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku u suradnji s državama članicama te kada je potrebno, može se uključiti i Europska komisija.

Europska komisija, na svoju inicijativu ili zahtjev države članice, može preporučiti Vijeću EU-a:

• suspenziju pregovora i uvjete za njihovo ponovno otvaranje, ako se ustanovi da država ozbiljno i stalno krši vrijednosti na kojima se temelji EU te ako se utvrdi stagnacija ili nazadovanje u ispunjavanju obveza;
• ponovno otvaranje privremeno zatvorenih poglavlja/klastera ako se donesu novi propisi ili ako država kandidatkinja ne ispuni preduvjete i obveze;
• da se povuče ranija preporuka za otvaranje određenog klastera.

Odluke u tim slučajevima donosi Vijeće EU-a jednoglasno, osim ako nakon saslušanja države kandidatkinje Vijeće EU-a kvalificiranom većinom ne odbije preporuku Komisije u roku od 90 dana. Europski parlament se informira u slučaju prijedloga suspenzije pregovora.

3) Zaključivanje ugovora o pristupanju 

Ovo je zadnja faza pregovora o pristupanju, a koja uključuje dva koraka:

• potpisivanje ugovora 
• ratifikaciju ugovora 

Nakon privremenog zatvaranja svih poglavlja Europsko vijeće donosi odluku, u formi zaključka, o zatvaranju pregovora. Nakon toga se izrađuje nacrt ugovora o pristupanju, a u njegovoj pripremi sudjeluju predstavnici država članica EU-a, države kandidatkinje i institucija EU-a. U nacrt ugovora uključuje se sve što je dogovoreno tijekom pregovora. 

Prije potpisivanja ugovora o pristupanju Europska komisija na temelju članka 49. UEU-a daje mišljenje o zahtjevu za članstvo u EU-u. Europski parlament daje većinom svojih članova pristanak, a Vijeće EU-a jednoglasno usvaja odluku o pristupanju.

Nakon završetka procedure odlučivanja u institucijama EU-a ugovor o pristupanju se potpisuje između država članica EU-a i države pristupnice, a obično na svečanosti organiziranoj u povodu toga.

Nakon toga potrebno je da taj ugovor bude ratificiran u svim njegovim potpisnicama, odnosno državama članicama i državi pristupnici, a u skladu s pravilima utvrđenim u njihovom pravnom sustavu.

Kao završni korak, a ovisno o pravilima utvrđenim u njihovim pravnim sustavima, države pristupnice opredjeljuju se za raspisivanje referenduma o pristupanju EU-u ili za izražavanje podrške pristupanju EU-u u najvišem zakonodavnom tijelu. 

Datum članstva obično se utvrđuje ugovorom o pristupanju, uz uvjet da se ratifikacijski proces do tada završi.