Pravna stečevina EU (acquis)

Pravna stečevina EU (acquis) je skup zajedničkih prava i obveza koje obvezuju sve države članice EU.

Acquis se stalno razvija i obuhvata:

Ø  sadržaj, principe i političke ciljeve Ugovora

Ø  zakonodavstvo doneseno u primjeni Ugovora i sudsku praksu Suda EU

Ø  deklaracije i rezolucije koje je donijela EU

Ø  mjere koje se odnose na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku

Ø  mjere koje se odnose na pravosuđe i unutarnje poslove

Ø  međunarodne sporazume koje je sklopila EU i sporazume koje su međusobno sklopile države članice EU u području aktivnosti EU.

Pojam pravo EU (EU law) podrazumijeva Osnivačke ugovore (primarno zakonodavstvo), akte koje su na temelju ugovora donijele institucije EU (sekundarno zakonodavstvo), opće principe prava EU, sudsku praksu Suda EU, pravo koje nastaje iz vanjskih odnosa EU, te dodatno pravo sadržano u konvencijama i sličnim sporazumima sklopljenim između država članica EU, kako bi se primjenjivale odredbe Ugovora.

Ø  Primarno zakonodavstvo (primary law) čine Osnivački ugovori, uključujući sve povezane[AA1]  protokole i priloge, ugovore o izmjenama Osnivačkih ugovora i ugovore o pristupanju pojedinačne države članice sa svim pripadajućim protokolima i prilozima. Od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, EU se temelji na Ugovoru o Europskoj uniji (UEU) i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te oba imaju jednaku pravnu snagu. Suglasno članku 6. UEU, Povelja EU o osnovnim pravima ima jednaku pravnu snagu kao i Osnivački ugovori.

Ø  Osnivačkim ugovorima utvrđuje se pravni osnov i okvir unutar kojeg institucije EU moraju djelovati s ciljem provedbe politika. U tom smislu, institucije EU usvajaju sekundarno zakonodavstvo (secondary law), prevashodno utvrđeno u članku 288. UFEU, i to: uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišljenja